fb1

t1

email

Organski ProizvodiInspirativne pričeNeobični Beograđani: Zoran Petrov

Neobični Beograđani: Zoran Petrov

bgd-petrov 620x0

Kako je ekolog i proizvođač biodinamičke hrane Zoran Petrov shvatio važnost srpske poljoprivrede dok je u Tasmaniji slušao engleske profesore koji su se divili našoj prošlosti.

Dok se prethodnih decenija „talenat“ domaćih političara uglavnom ispoljavao kroz zaduživanje mučene nam države, postojali su entuzijasti koju su skupljali obimna znanja širom sveta i sada žele da ih ugrade u budućnost Srbije.

Dok se u javnosti ne stišava bura oko pošasti koje nam donosi GM hrana, ljudi poput Zorana Petrova svojim primerom nude sasvim drugačije gledanje na poljoprivredu, a time i na naš opstanak na sopstvenoj zemlji.

Od Švajcarske do Kine

Priča našeg sagovornika počinje posle okončanog školovanja u Beogradu kada se prvo obreo u Švajcarskoj, 1981. godine, a od 1988. odlazi u Australiju. Tamo se sreće sa organskom proizvodnjom hrane, a prvi put ima dodira i sa kineskom tradicionalnom medicinom, koja ga fascinira. Večito radoznao, odlazi u najmnogoljudniju zemlju da završi studije istočnjačkih lekarskih veština.

Put ga kasnije vraća u domovinu, gde upoznaje suprugu koja je lekar „zapadne“ medicine, i zajedno s njom odlazi u Skandinaviju, prvo u Švedsku, a zatim u Norvešku, gde dopunjava i širi svoja znanja.

- Kada je nastala prva pretnja od pandemije ptičijeg gripa, gledao sam norvešku televiziju i čuo da „iako smo bogata i organizovana država, svaki Norvežanin bi trebalo u svom domu da ima zalihe hrane i vode za sedam nedelja“. Pogledao sam oko sebe, pa iako smo bili u lepom delu Osla, shvatio sam da nemamo dimnjak u stanu i da se grejemo na struju. Tamo, u Norveškoj, sve besprekorno funkcioniše, ali šta ako toga više ne bude?

Tada Petrovljevo gledanje na svet počinje da se menja. Setio se jednog engleskog profesora kojeg je svojevremeno upoznao u Tasmaniji. Na zidu njegovog kabineta stajale su karte Srbije iz 17. i 18. veka. Objašnjenje je bilo da su Srbi u vreme turske vlasti živeli u selima, a Osmanlije u gradovima i da su srpska sela u to doba bila samodovoljna, jer su, osim soli, sve ostalo proizvodila sama.

- U Evropi je samo nekoliko nacija prošlo kroz feudalizam tako što je narod bio vlasnik svoje zemlje - dodaje Petrov. - Pored nas, to su, na primer, bili Švajcarci i Norvežani. Odlika tih naroda jeste da su ostali ponosni i drčni. Sve to ide iz osećaja da su vlasnici svoje zemlje. Zbog toga ni Čarnojević nije hteo da pređe u Austriju dok nije dobio čvrstu potvrdu da će Srbi biti „svoji na svome“. Baš zato nije čudo što su Srbi, kao vlasnici zemlje imali novac da u Zagrebu osnuju prvo kazalište ili banku. Hrvati su bili kmetovi, pa nisu ni mogli da imaju finansije za tako nešto.

Kontrarevolucija“

Od 2005. godine Petrov se, podučen dotadašnjim iskustvom, rukovodi saznanjem da samodovoljnosti nema bez vlasništva nad zemljom. Kupuje zemlju u okolini Vršca i počinje da se bavi proizvodnjom biodinamičke hrane.

- Zvuči paradoksalno, ali pedesetih godina, kada je počela „zelena revolucija“ širom sveta, odrekli smo se one vrste poljoprivrede koja je i napravila ovu civilizaciju. To je poljoprivreda malih, porodičnih gazdinstava. A upravo ona su Srbiju napravila modernom državom. Najbolji primer za to je Maršalov plan. Kada je došlo posleratno vreme obnove Nemačke i Japana, polazište je bilo - zabrana uvoza poljoprivrednih proizvoda u ove države, kako bi njihova poljoprivredna gazdinstva bila krajnje stimulisana.

Petrov tvrdi da su i najveće civilizacije, poput antičkog Rima, propadale u trenutku kada bi veliki posedi, na kojima su radili robovi, počeli da smenjuju porodična gazdinstva. SAD su procvat doživele na ekonomiji malih farmi kojih više nema.

- Zbog toga me je privukla biodinamička poljoprivreda, jer ona počiva na autohtonim rasama i sortama, ne zato što su najproduktivnije i najbolje, već zato što su izdržale test vremena zajedno sa nama. Svako gazdinstvo je celina koja je samodovoljna i na kojoj se proizvodi hrana za ljude, životinje, biljke, a revitalizuje se i samo zemljište.

Prema rečima Petrova, biodinamička poljoprivreda pojavila se dvadesetih godina, kada su poljoprivrednici ustali protiv industrijalizacije u proizvodnji hrane.

- Još tada su uvideli da hrana koju proizvode na industrijski način nije kvalitetna. Danas je kvalitet već dramatično unižen.

KLIJAVOST SEMENA Semena žitarica koja su čuvana u egipatskim piramidama i danas imaju klijavost, kaže Petrov. To je jedan kuriozitet koji govori o načinu čuvanja i biodinamičkom kvalitetu semena. S druge strane, kako kaže naš sagovornik, konvencionalna semena današnjice klijavost čuvaju tek nekoliko godina, dok ona biodinamička mogu da proklijaju i posle decenije ili više.

POLJOPRIVREDA I KRIMINAL Petrov vidi mnogo paralela između izvorne, biodinamičke poljoprivrede, i one koja počiva na savremenim ekonomskim postulatima. - Kao primer izdvajam Sjedinjene Američke Države, koje imaju najmanji broj poljoprivrednika po hektaru obradive površine, ali zato imaju najviše zatvorenika po broju stanovnika. To nije slučajno i ovi parametri su direktno proporcionalni.

GMO i budućnost

Proizvodnja i upotreba genetski modifikovane hrane nije naš put, ali može da nam bude kolosalna stranputica. Kako kaže Petrov, u Banatu postoji izreka: „Od jajeta može da postane mućak, ali od mućka više nikad nećeš videti jaje“.

- Današnje pitanje odnosa prema GMO nije pitanje da li smo za ili protiv nauke - dodaje Petrov. - Suština je u uspostavljanju monopola u proizvodnji semena i hrane nekoliko multinacionalnih svetskih kompanija. Tu nema više mesta ni za naše institute, ni za gazdinstva, ni za poljoprivredu uopšte.

Petrov voli da citira reči profesora Miše Dimitrijevića, šefa Katedre za genetiku na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu.

- Preci su nam ostavili zemlju, industriju traktora i poljoprivredne mehanizacije, kao i dobre poljoprivredne institute da sami sebe hranimo - citira Petrov profesora Dimitrijevića. - U međuvremenu je sve upropašćeno, industriju traktora smo izgubili, institute smo desetkovali, samo nam je zemlja ostala. Šta ćemo ako i nju izgubimo, ko će da nas hrani!?

Autor: Zoran Nikolić

Izvor: Novosti

Go to top