fb1

t1

email

Organski ProizvodiZašto organskoGM usevi – Samo nauka , Profesor Džon Fegn

GM usevi – Samo nauka , Profesor Džon Fegn

GM usevi 1

GMO - Istraživanje, dokumentovanje, ograničenja, rizici i alternative.

GM usevi 2Profesor Džon Fegn je postao poznat širom Amerike kada je 90-ih odbio višemilionsku svotu za istraživanja u bio-inženjeringu, iz etičkih razloga. Govori o istraživanjima rizika uporebe GMO proizvoda.

Zagovornici tvrde da su genetski modifikovani (GM) usevi:

- bezbedni za jelo i hranljiviji,
- korisni sredini,
- smanjuju potrebu herbicida i insekticida,
- povećavaju prinose useva, čime se pomaže poljoprivrednicima i rešava kriza hrane,
- stvaraju bogatiju, stabilniju ekonomiju,
- su samo produžetak prirodnog uzgoja, i nemaju nikakvih različitih rizika od onih kod prirodno uzgajanih biljaka.

Međutim, veliko i rastuće telo naučnih istraživanja i iskustva na terenu ukazuju na to da GMO ne uspeva da dokaže ove tvrdnje. Umesto toga, GM usevi:

- mogu biti otrovni, alergeni i manje hranjivi od svojih prirodnih kolega,
- mogu poremetiti ekosistem, štete ranjivim divljim biljkama i životinjskoj populaciji, i štete biodevirzitetu,
- povećavaju unošenje hemikalija (pesticidi, herbicidi) na duži rok,
- dostavljaju prinose koji nisu bolji, a u mnogim slučajevima su gori, od konvencionalnih useva,
- izazivaju ili pogoršavaju niz socijalnih i ekonomskih problema,
- su laboratorijski napravljeni, i jednom oslobođen, štetan GMO, ne može biti opozvan iz okruženja.

Naučno demonstrirani rizici i jasno odsustvo prednosti, naveli su eksperte da GM vide kao nespretnu, zastarelu tehnologiju. Oni predstavljaju rizik koji ne moramo snositi, imajući u vidu dostupnost efikasne, naučno dokazane, energetski efikasne i bezbedne načine ispunjavanja trenutnih i budućih globalnih potreba za hranom.

Ovaj rad predstavlja ključni naučni dokaz – 114 istraživačkih studija i drugih autoritativnih dokumenata koji dokumentuju ograničenja i rizike GM useva, i mnogo sigurnijih i efikasnijih alternativa koje su raspoložive danas.

Da li je GM proširenje prirodnog biljnog uzgoja?

Prirodna reprodukcija ili uzgoj može se desiti samo između tesno povezanih oblika života (mačke sa mačkama, a ne mačke sa psima, pšenice sa pšenicom, a ne pšenice sa paradajzom ili ribom). Na ovaj način, geni koje potomci nasleđuju od roditelja, koji nose informaciju za sve delove tela, su prošli niz generacija na uredan način. GM nisu kao prirodno oplemenjene biljke. GM koristi laboratorijske tehnike za umetanje veštačkih jedinica gena da bi se reprogramirao plan DNK postrojenja biljke, sa potpuno novim svojstvima. Ovaj se proces nikada ne bi dogodio u prirodi. Jedinice veštačkog gena su stvorene u laboratoriji, tako što se udružuju fragmenti DNK, obično izvedeni iz više organizama, uključujuči viruse, bakterije, biljke i životinje.

Na primer, GM gen u običnom zrnu soje, otpornom na herbicide, je povezan sa virusom iz biljke, bakterijom iz zemljišta i biljkom petunija.

GM proces transformacije biljaka je grub, neprecizan, i izaziva rasprostranjenje mutacije, što je dovelo do velikih promena u DNK postrojenju biljaka. Ove mutacije neprirodno menjaju funkcionisanje gena na neprirodne i potencijalno štetne načine kako je detaljno objašnjeno ispod.

Da li je GM hrana bezbedna za jelo?

Suprotno tvrdnjama industrije, GM hrana nije pravilno testirana za ljudsku bezbednost, pre nego što je puštena u prodaju. U stvari, jedina objavljena studija o direktnom testiranju GM hrane i njene bezbednosti za ljude, našla je potencijalni problem. Do danas, ova studija nije ponovo propraćena. Tipičan odgovor na pitanje bezbednosti je da ljudi u Sjedinjenim Državama i drugim delovima sveta jedu GM hranu skoro deset godina unazad, bez ikakvih posledica na zdravlje, i da to dokazuje da su GM proizvodi bezbedni. Ali, GM namirnice nisu označene u SAD, niti u drugim zemljama u kojima su široko rasprostranjene i gde se jedu, tako da ni potrošači koji ih kupuju nisu mogli biti praćeni radi provere loših zdravstvenih efekata.

Zbog toga, bilo koji zdravstveni efekat izazvan GM hranom, bi morao da ispuni neobične uslove, da bi bio primećen.

Zdravstveni efekti bi trebalo da:

- izazivaju simptome koji se potpuno razlikuju od uobičajenih postojećih bolesti. Ako GM hrana izazove napredak u uobičajenim bolestima, ili bolestima koje se sporo razvijaju, kao što su alergija ili rak, niko ne bi mogao da utvrdi šta je izazvalo razvoj te bolesti.

- biti dramatični i očigledni golom oku. Niko ne ispituje tela osobe mikroskopom, da bi pronašao posledice nakon što je osoba jela GM hranu. Ali, samo ovaj tip ispitivanja je potreban da bi se dalo rano upozorenje o problemu, kao što su predkancerozne promene.

Za otkrivanje važnih, ali suptilnijih uticaja na zdravlje, ili efekata kojima treba više vremena da se manifestuju (hronični efekti), potrebne su dugoročne kontolisane studije, na većem broju populacije. Pod sadašnjim uslovima, za umerene zdravstvene efekte GM hrane, mogu biti potrebne decenije da se iste obelodane, kao što su bile potrebne decenije da bi se priznali štetni efekti trans-masti (još jedna vrsta veštačke hrane). Efekti ‘sporog otrova’ iz trans-masti prouzrokovali su milione preranih smrtnih slučajeva širom sveta. Drugi razlog za sporost da bilo koje štetne posledice GM hrane izađu na površinu i za to što su manje očigledne je to što, čak i u SAD, koje imaju najdužu istoriju korišćenja GM hrane, GM hrana zauzima samo mali deo u Američkoj ishrani (kukuruz je manje od 15%, a sojini proizvodi manje od 5%).

Ipak, postoje znaci, da nije sve tako dobro sa američkim zalihama hrane. Izveštaj iz američkog centra za kontolu bolesti pokazuje da su bolesti izazvane hranom povećane za 2 do 10 puta, u periodu od 1994. (pred komercijalizaciju GM hrane) do 1997. Da li postoji veza sa GM hranom? Niko ne zna, jer studije nisu urađene na ljudima.

Istraživanja o GM hrani na životinjama daju razlog za zabrinutost

Iako do sada istraživanja nisu vršena na ljudima, naučnici sve više ukazuju na studije koje izučavaju uticaj genetski modifikovane hrane na laboratorijske životinje. Ova istraživanja, sažeta u daljem tekstu, izazivaju veliku zabrinutost i zbog uticaja na ljude i na životinje.

Istraživanja sprovedena na malim životinjama:

- Pacovi hranjeni GM paradajzom dobili su čir u stomaku.

- Kod miševa hranjenih GM sojom poremećena je funkcija jetre, pankreasa i testisa.

- GM grašak je izazivao alergijske reakcije kod miševa.

- Pacovi hranjeni GM uljanom repicom imali su uvećanu jetru, što je često znak trovanja .

- Kod pacova hranjenih GM krompirom došlo je do prevelikog rasta sluzokože creva, što se dešava u prekancerogenom stanju.

- Pacovi hranjeni GM kukuruzom koji proizvodi sopstveni insekticid razvijali su se sporije, imali su problema sa jetrom i bubrezima, kao i povišen nivo određenih masti u krvi.

- Nakon tri generacije, pacovi hranjeni GM kukuruzom koji proizvodi sopstveni insekticid pretrpeli su oštećenje jetre i bubrega, a došlo je i do promena u biohemiji krvi.

- Kod starih i mladih miševa hranjenih gore pomenutim kukuruzom primećen je poremećaj u ćelijama imunog sistema, kao i u biohemijskoj aktivnosti.

- Nakon četiri generacije hranjenja ovim GM kukuruzom, kod miševa je uočeno abnormalno gomilanje strukturnih promena u različitim organima (jetri, slezini, pankreasu), zatim velike promene u strukturi funkcije gena u crevima, oslikavajući pritom poremećaj u hemiji ovog sistema organa (npr. u stvaranju holesterola, stvaranju i padu proteina) i, najvažnije, uočeno je smanjenje plodnosti.

- Kod miševa koji su hranjeni GM sojom tokom čitavog životnog veka (24 meseca), izraženiji su bili akutni znaci starenja jetre.

- Kod zečeva hranjenih GM sojom zabeleženi su poremećaji u radu enzima bubrega i srca.

Istraživanja sprovedena na domaćim životinjama: Domaće životinje se već godinama hrane genetski modifikovanom stočnom hranom. Da li to znači da je ona bezbedna po stoku? To zapravo znači da posledice ovakve ishrane nisu upadljive, kao i to da se ne uočavaju odmah. Međutim, dugoročnija istraživanja, napravljena da prate sporiji i suptilniji uticaj GM hrane po zdravlje, pokazuju da ona ima negativno dejstvo. To potvrđuju rezultati dobijeni nakon studija na laboratorijskim životinjama.

Pojavili su se sledeći problemi:

- Kod ovaca hranjenih kukuruzom koji proizvodi insekticid Bt toksin, nakon tri generacije, kod ženki je uočen poremećaj u radu sistema za varenje, a kod njihove jagnjadi poremećaj u radu jetre i pankreasa.

- Primećeno je da genetski modifikovana DNK preživljava varenje i ostaje u digestivnom traktu ovaca hranjenih GM hranom. Ovim se povećava mogućnost da se geni otporni na antibiotike, kao i geni Bt insekticida, mogu smestiti u bakterije u utrobi. Ovaj proces se naziva horizontalni transfer gena. On može da dovede do razvijanja bakterija koje izazivaju bolesti a otporne su na antibiotike, tzv. „super bube“ (orig. superbugs). Nadalje, ovo može dovesti do stvaranja Bt insekticida u utrobi i imati štetne posledice. Regulatori i biotehnološka industrija godinama su tvrdili da kod genetski modifikovane DNK neće doći do horizontalnog transfera gena, ali ovo istraživanje to dovodi u sumnju

- Organi životinje povećavaju GM DNK u hrani. Male količine GM DNK pojavljuju se u mleku i mesu koje ljudi konzumiraju. Njihov uticaj na ljude i životinje još uvek nije istražen.

Da li istraživanja na hrani za životinje ukazuju na potencijalne zdravstvene probleme kod ljudi?

Pre nego što se testiraju na ljudima, aditivi i novi lekovi moraju da se testiraju na miševima i pacovima. Ukoliko se pri prvim eksperimentima pokaže da ima štetno dejstvo, lek se najverovatnije neće koristiti u ljudskoj upotrebi. Samo ako eksperimenti na životinjama ne pokažu štetno dejstvo, lek dalje može da se testira na volonterima.

Međutim, iako su GM usevi imali loše dejstvo na eksperimentalne životinje, njihova komercijalizacija je ipak odobrena u mnogim zemljama. Ovo ukazuje na činjenicu da se za ispitivanje bezbednosti GM useva sprovode manje rigorozne mere nego za ispitivanje novih lekova.

U stvari, bar u jednoj zemlji – Sjedinjenim Američkim Državama – ispitivanje bezbednosti GMO-a je proizvoljno, odnosno nije obavezno zakonom, iako su do sada svi GMO prošli kroz dobrovoljno ispitivanje. Procena bezbednosti bukvalno ni u jednoj zemlji nije naučno rigorozna. Na primer, studije koje rutinski sprovode istraživači koji rade na GM usevima, a koje služe da pokažu da GM proizvodi nisu štetni, suviše kratko traju. Pritom se koristi premali broj subjekata da bi se pouzdano utvrdilo štetno dejstvo GMO-a.

I dok industrija sprovodi nedovoljno rigorozna ispitivanja na svojim GM proizvodima,  istovremeno se sistematično i uporno meša u istraživanja nezavisnih naučnika koji sprovode rigorozna i jasna istraživanja. Uporedna i osnovna agronomska istraživanja o GMO, procene o njihovoj bezbednosti i sastavu, kao i procene o uticaju koji imaju na prirodu, ograničavane su i potiskivane od strane biotehnološke industrije.

Patentna prava vezana za ugovore koriste se za ograničavanje pristupa nezavisnih istraživača komercijalizovanim GM semenima. Dozvola za proučavanje patentiranih GM semena se ili ne dobija, ili je toliko teško dobiti da se istraživanje praktično blokira. U slučajevima kada se dozvola konačno i dobije, biotehnološke kompanije zadržavaju pravo da ne dozvole da se rezultati objave, što dovodi do toga da mnoga značajna istraživanja zapravo nikada ni ne ugledaju svetlost dana.

Kako bi diskreditovali i/ili ućutkali naučnike koji objavljuju studije koje kritikuju GM useve, industrija i njeni saveznici takođe se služe i nizom strategija u odnosima sa javnošću.

Da li je GM hrana hranljivija?

Komercijalno dostupna GM hrana sa povećanom nutritivnom vrednošću ne postoji. GM hrana koja se trenutno nudi nije bolja, a u nekim slučajevima je i manje hranljiva nego prirodna hrana. Testovi su pokazali i da je deo GM hrane toksičan i da izaziva alergijske reakcije. Primeri takve hrane:

- GM soja imala je 12-14% manje izoflavona zaduženih za borbu protiv raka nego soja koja nije genetski modifikovana.

- Uljana repica genetski modifikovana da sadrži vitamin A u svom ulju imala je mnogo manje vitamina E i izmenio joj se sastav masti i ulja.

- Kod volontera hranjenih jednim obrokom koji je sadržao GM soju pokazalo se da GM DNK preživljava varenje i da je uočljiv u digestivnom traktu. Uočen je horizontalni transfer gena u bakteriju utrobe. Horizontalni transfer gena otpornog na antibiotike i gena Bt insekticida iz GM hrane u bakteriju utrobe veoma je ozbiljan problem. To je zato što bi modifikovana bakterija utrobe mogla postati otporna na antibiotike, odnosno postati fabrika za Bt insekticid. Iako se Bt insekticid u svojoj prirodnoj formi već godinama bezbedno koristi u poljoprivredi, pokazalo se da Bt toksin koji se genetski ugrađuje u biljke može imati negativne posledice po zdravlje laboratorijskih životinja.

- Kasnih 1980-ih, dodatak ishrani proizveden uz pomoć GM bakterije bio je toksičan, i pri tome je usmrtio 37 Amerikanaca a više od 5000 njih se ozbiljno razbolelo.

Pokazalo se da je nekoliko eksperimentalnih GM proizvoda za ishranu (nekomercijalizovanih) štetno:

- Ljudi koji su alergični na brazilski orah imali su alergijsku reakciju na soju modifikovanu genom brazilskog oraha.

- I sam proces genetskog modifikovanja može imati štetne posledice. GM krompir izazvao je toksične reakcije kod nekoliko sistema organa.

GM grašak doveo je do dvostruke alergijske reakcije – sam GM protein je izazivao alergijsku reakciju, a nadalje podsticao i alergijsku reakciju na druge sastojke u hrani. Ovim se nameće pitanje da li GM hrana dovodi do povećanja alergija na druge supstance.

Može li GM hrana ublažiti nestašicu hrane u svetu?

Glavni uzrok gladi u svetu nije nedostatak hrane, već nedostatak pristupa istoj. Siromašni nemaju para da je kupe, a sve je manje i zemlje na kojoj bi mogli da je uzgajaju. Glad je u suštini društveni, politički i ekonomski problem i na njega GM tehnologija ne može da odgovori.

U najnovijim izveštajima Svetske banke i Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija navodi se da je bum biogoriva glavni uzrok nestašice hrane. Ipak, proizvođači i distributeri GM useva i dalje rade na širenju biogoriva. Ovo samo pokazuje da njihov cilj nije da nahrane svet, već da stvaraju profit.

GM kompanije usmerene su ka proizvodnji komercijalnih useva za hranjenje stoke kao i ka proizvodnji biogoriva za bogate države, a ne ka stvaranju hrane za ljude.

GM usevi doprinose širenju industrijske agrokulture i smanjenju broja manjih farmi širom sveta. Ovu tendenciju treba ozbiljno shvatiti s obzirom na to da postoji mnoštvo dokaza koji ukazuju na činjenicu da su manje farme efikasnije od velikih, kao i da daju više useva po hektaru zemlje.

„Kriza uzrokovana klimatskim promenama iskorišćena je za povećanje potrebe za biogorivom i stvorila je krizu hrane; sada se kriza hrane koristi za ponovno bogaćenje GM industrije.“ Danijel Hauden (orig. Daniel Howden), Korespondent iz Afrike, The Independent (London), 2008.

Mogu li GM usevi da povećaju prinose?

U najboljem slučaju, GM usevi nisu se pokazali boljim od onih koji nisu GM, a GM soja je više od deset godina uporno davala manje prinosa.

Kontrolisano upoređivanje GM i ne-GM soje ukazuje na to da je za pad prinosa za 50% zaslužno genetski poremećeno dejstvo koje je proizvod GM transformacija. Slično je i sa hibridima kukuruza koji proizvodi Bt toksin – pri terenskim testiranjima pokazalo se da im je potrebno više vremena da dostignu zrelost, a proizvodili su 12% manje useva od hibrida koji nisu genetski modifikovani.

U izveštaju Američkog ministarstva za poljoprivredu potvrđuje se da GM usevi daju mali prinos: „GM usevi dostupni za komercijalnu upotrebu ne povećavaju potencijal prinosa. Štaviše, može doći i do njihovog smanjenja… Shodno rezultatima dobijenim ovim ispitivanjem, najviše se nameće pitanje kako objasniti tako brzo prihvatanje GM useva, kada oni očigledno imaju nejasan, pa čak i negativan finansijski uticaj na farme“.


Nemogućnost GM useva da povećaju prinose navodi se i u izveštaju Međunarodne procene poljoprivrednog znanja, nauke i tehnologije za razvoj Ujedinjenih nacija (orig. IAASTD). Ovaj izveštaj se bavi budućnošću poljoprivrede, a za njega piše 400 naučnika i podržava ga 58 država. U njemu se kaže da su GM usevi „veoma promenljivi“ i da su, u nekim slučajevima, „opali“.

„Procena tehnologije zaostaje za njenim razvojem, informacije su anektodične i kontradiktorne, a neizvesnost o potencijalnim dobrobitima i štetnosti je neizbežna.“

Poraz u prinosima

Konačan zaključak studije o GM usevima do danas glasi: „Poraz u prinosima: Procena učinka genetski modifikovanih useva“. Studija je objavljena 2009. god, a njen autor je Dr Dag Gurijan-Šerman (Doug Gurian-Sherman), bivši naučnik Američke agencije za zaštitu životne sredine (orig. US EPA) i Centra za bezbednost hrane. Studija se zasniva na objavljenim i, od strane drugih kolega, pregledanim studijama, a koje su sproveli akademski naučnici koristeći pritom adekvatne eksperimentalne kontrole.

U toj studiji, Dr Gurijan-Šerman pravi razliku između unutarnjeg prinosa (poznatog i kao potencijalni prinos) koji podrazumeva najveći prinos koji se može dobiti u idealnim uslovima i operativnog prinosa. To je prinos koji se dobija u uobičajenim poljoprivrednim uslovima, kada poljoprivrednik mora da računa i na gubitke u prinosu usled štetočina, suše i drugih prirodnih nepogoda.

Studija takođe pravi razliku između uticaja koji na prinos ima konvencionalni uzgoj i uticaj izazvan GM tehnologijom. Za biotehnološke kompanije sada je uobičajeno da se služe konvencionalnim uzgojem i uzgojem uz pomoć markera, kako bi proizveli useve sa većim prinosima, a zatim i ubrizgali gen za toleranciju na herbicide ili otpornost na insekte. U tom slučaju, povećan prinos ne dešava se zahvaljujući genetskom inženjeringu, već konvencionalnom uzgoju. “Poraz u prinosima“ dolazi do ovih razlika i analizira kako genetsko inženjerstvo i konvencionalni uzgoj utiču na povećanje prinosa.

Na osnovu istraživanja vršenih na kukuruzu i soji, najzastupljenijim usevima u Sjedinjenim Američkim Državama, zaključeno je da GM soja i kukuruz tolerantni na herbicide nisu davali veće useve. Kukuruz otporan na insekte je, pak, povećao prinose, ali samo neznatno. Tokom poslednjih 13 godina, povećanje prinosa kod ovih useva desilo se zahvaljujući tradicionalnom uzgoju ili napretku u poljoprivredi.

Autor zaključuje: „Komercijalni GM usevi do sada nisu napravili veliki pomak ka povećanju čistog ili potencijalnog prinosa bilo kog useva. Nasuprot njima, tradicionalni uzgoj se pokazao veoma uspešnim; ovo se pripisuje isključivo povećanju čistih useva u SAD-a i ostalim delovima sveta koje karakteriše poljoprivreda dvadesetog veka.“

Kritičari ovog istraživanja kažu da nisu korišćeni podaci iz zemalja u razvoju. Unija zabrinutih naučnika odgovara da postoji svega par radova pregledanih od strane kolega naučnika, a koji se bave procenom koliko GM usevi doprinose prinosima u gore pomenutim zemljama. To, svakako, nije dovoljno da bi se izvukli jasni i pouzdani zaključci. Ipak, žitarica koja je najzastupljenija u zemljama u razvoju, soja otporna na herbicide, daje neke naznake.

Podaci iz Argentine, zemlje koja uzgaja soju više nego bilo koja druga zemlja u razvoju, ukazuje na to da su prinosi GM sorti isti ili manji nego u slučaju ne-GM konvencionalne soje.

„Ukoliko želimo da napravimo napredak u borbi protiv gladi izazvanoj prenaseljenošću i klimatskim promenama, moraćemo da povećamo prinos useva“, rekao je Dr Gurijan-Šerman.

„Tradicionalni uzgoj nesumnjivo prevazilazi genetski.“

Ako GM ne može da poveća unutarnji prinos čak ni u bogatoj Americi, zemlji u kojoj je visoko subvencionisana poljoprivreda sa velikim ulaganjima i navodnjavanjem uobičajena pojava, bilo bi potpuno neodgovorno pretpostaviti da bi se on mogao povećati u nerazvijenom svetu, gde je povećanje proizvodnje i najpotrebnije. Inicijativa za promovisanje GM useva u zemljama u razvoju je eksperimentalna i čini se da se zasniva na očekivanjima koja nisu u skladu sa činjenicama koje stižu sa Zapada.

U slučaju neuspelih useva, na Zapadu vlada poljoprivrednicima daje jemstvo u vidu nadoknade. Na ovakvu podršku se retko nailazi u zemljama u razvoju. Tamo poljoprivrednici zbog useva bukvalno stavljaju na kocku svoje farme i prihode. Neuspeh može imati teške posledice.

Tri GM useva za Afriku

GM slatki krompir. Slatki krompir otporan na viruse bio je krajnji GM projekat za Afriku, izazivajući ogromnu popularnost u svetskim medijima. Florens Vambugu (Florence Wambugu), naučnica trenirana od strane Monsanta na čelu ovog projekta, bila je prozvana afričkom heroinom kao spasilac miliona ljudi, što je bilo zasnovano na njenim tvrdnjama da će GM slatki krompir udvostručiti proizvodnju u Keniji. Magazin „Forbs“ ju je čak deklarisao kao jednu od šačice ljudi na svetu koji će „izumeti budućnost“.

Na kraju se ipak pokazalo da su tvrdnje o GM slatkom krompiru bile netačne, sa rezultatima oglednih polja koja su pokazivala ovaj GM usev kao neuspešan.

Za razliku od neuspešnog GM slatkog krompira, uspešan program konvencionalnog uzgajanja u Ugandi je proizveo novu, visoko prinosnu vrstu koja je otporna na viruse i koja je „povisila prinose za otprilike 100%“. Ovaj projekat iz Ugande je postigao uspeh bez velikog ulaganja i to za samo nekoliko godina. Nasuprot tome, GM slatki krompir, pripreman u toku od preko 12 godina i finansiran od strane Monsanta, Svetske Banke i USAID, koštao je 6 miliona dolara.

GM manioka (kasava). Mogućnost genetskog inženjerstva da masovno poveća proizvodnju manioke – koja čini jednu od najvažnijih afričkih namirnica – tako što će pobediti za nju pogubni virus, bila je žestoko promovisana od sredine 1990-tih do danas. Čak je bilo govora o GM-u kao rešenju za glad u Africi time što će se prinosi manioke uvećati do deset puta.

Ali izgleda da se ništa od toga nije postiglo. Čak i kad je postalo jasno da je GM manioka doživela veliki tehnički neuspeh, mediji su nastavili sa pričama o njoj kao spasu od gladi u Africi. U isto vreme, konvencionalno (ne-GM) uzgajanje biljke je na tih način proizvelo manioku otpornu na virus, a razlika do koje je ona dovela je uveliko osetna na njivama poljoprivrednika, čak i u uslovima suše.

Bt pamuk. U Južnoj Africi, u Makatiniju, često citirano kao primerak za projekat Bt pamuka za male poljoprivrednike, 100.000 hektara su bila 1998. godine zasađena Bt pamukom. Do 2002. godine to se smanjilo na 22.500 hektara, što znači 80% za 4 godine. Do 2004. godine. 85% poljoprivrednika koji su predhodno gajili Bt pamuk su odustali. Poljoprivrednici su se suočavali sa problemima sa štetočinama, dok se proizvodnja nije povećala. Oni poljoprivrednici koji su i dalje gajili Bt pamuk su bili u gubitku i jedino su nastavljali iz razloga što je južnoafrička vlada dotirala projekat i zato što je prodaja bila zagarantovana.

Studija objavljena u žurnalu „Zaštita useva“ (Crop Protection) je zaključila da „usevi Bt pamuka u Makatiniju nisu doneli dovoljnu zaradu da bi se očekivalo realno i održavajuće socioekonomsko pobošljanje zbog načina na koji se ovim usevom sada upravlja. Usvajanje inovacije kao što je Bt pamuk izgleda da je jedino profitabilno u agro-sistemu sa dovoljnim nivoom intenzifikacije“.

Kakve će uticaje imati klimatske promene na poljoprivredu?

Industrijska poljoprivreda je najveći doprinosilac globalnom zagrevanju time što proizvodi 20% gasova koji stvaraju efekat staklene bašte, dok neke metode za povećanje prinosa još više pogoršavaju ovaj negativni uticaj. Na primer, usevi koji postignu više unutarnje prinose često trebaju više azotnih đubriva zasnovanih na fosilnim gorivima, od kojih mikrobi u zemlji neke pretvaraju u azotsuboksid, gas staklene bašte skoro 300 puta jači od karbon dioksida. U cilju da se minimalizuje uticaj globalne poljoprivrede na buduće klimatske promene, biće potrebna investicija u sisteme poljoprivrede koji su manje zavisni o industrijskim đubrivima, kao i u agroekološke metode za poboljšanje kapaciteta zemlje da zadržava vodu i otpornost.

GM semenje je proizvod agrohemijskih kompanija i ono je izuzetno zavisno o skupom spoljašnjem ulaganju u vidu sintetičkih đubriva, herbicida i pesticida. Izgleda veoma rizično da se ovakvi usevi promovišu kada se suočavamo sa klimatskim promenama.

Naftni vrhunac i poljoprivreda

Po nekim analitičarima naftni vrhunac, kada se dostigne maksimum globalnog vađenja nafte, je već nastupio. Ovo će dovesti do drastičnih promena u poljoprivredi kakvu danas sprovodimo. GM usevi su tako dizajnirani da se koriste zajedno sa sintetičkim herbicidima i đubrivima. Ali sintetički pesticidi su proizvedeni od nafte, a sintetička đubriva od prirodnog gasa. Oba ova fosilna goriva se troše velikom brzinom, kao i fosfati, glavni sastojak sintetičkih đubriva.

Poljoprivreda bazirana na sadašnjem američkom GM i hemijskom modelu koji je ovisan o ovim fosilnim gorivima će sve više postajati preskup i neodrživ. Statistika govori o tome:

U američkom prehrambenom sistemu, 10 kilokalorija (kcal) fosilnih goriva je potrebno za svaku kilokaloriju hrane koja se konzumira.

– Otprilike 7.2 quad fosilnih goriva se konzumira u proizvodnji useva i domaćih životinja u SAD svake godine.

– Otprilike 8 miliona kcal/ha su potrebni za jedan usev kukuruza osrednje veličine i za druge slične useve.

– Dve trećine energije korišćene u proizvodnji useva se potroši na đubriva i mehanizaciju.

Isprobane tehnologije koje mogu da smanje upotrebu fosilne energije u poljoprivredi uključuju smanjivanje upotrebe đubriva, odabiranje mašinerije pogodne za svaki pojedinačni zadatak, upravljanje zemljom na način očuvanja iste, smanjivanje irigacije, kao i praktikovanje organske poljoprivrede.

U studiji o poljoprivrednim sistemima sa Rodejl Instituta (Rodale Institute Farming System Trial – FST), uporedna analiza o upotrebi energije vođena od strane dr Dejvida Pimentela (Dr David Pimentel) sa Kornel (Cornell) Univerziteta, pronašla je da organski poljoprivredni sistemi koriste samo 63% energije potrebne za konvencionalne poljoprivredne sisteme, većinom zbog toga što je ogromna količina energije potrebna da bi se sintetizovalo azotno đubrivo, a za tim sledi i proizvodnja herbicida.

Studije pokazuju da je nisko-ulagajući model organske poljoprivrede veoma funkcionalan u afričkim zemljama. Projekat Tigrej (Tigray) u Etiopiji, delom finansiran od strane UN Organizacije za hranu i poljoprivredu (UN Food and Agriculture Organisation – FAO), upoređivao je prinose kod upotrebe komposta i hemijskih đubriva na njivama poljoprivrednika u toku od šest godina. Rezultati su pokazali da kompost može da zameni hemijska đubriva i da su prinosi bili povećani za 30% u proseku. Kao dobre nus-pojave upotrebe komposta, poljoprivrednici su zabeležili da su usevi otporniji na štetočine i bolesti i da se smanjila količina korova.

GM usevi i klimatske promene

Klimatske promene donose nagle, ekstremne i nepredvidive promene u vremenu. Da bismo preživeli, usevi treba da budu što je moguće više prilagodivi, otporni i raznovrsni. GM tehnologija nudi upravo suprotno – sve užu raznovrsnost useva i neprilagodivu tehnologiju koja zahteva godine i milione dolara u investicijama za svaku novu vrstu.

Svaki GM usev je specijalno izumljen da bi popunio posebnu nišu. Sa klimatskim promenama, niko ne zna kakve će tačno niše postojati i gde. Najbolji način da se osigura protiv razarajućih posledica klimatskih promena je da se sadi dosta različitih, visokodelotvornih useva koji su genetski raznoliki.

GM kompanije su patentirale gene biljaka za koje oni veruju da doprinose otpornosti na sušu, vrućinu, poplave i salinitet – ali nisu uspeli u korišćenju ovih gena da proizvedu i jednu novu vrstu useva sa ovim svojstvima. To je zbog toga što su ove funkcije visoko kompleksne i što sadrže mnogo više različitih gena koji funkcionišu zajedno na jedan precizno regulisan način.

Postojeća GM tehnologija za sada nije u stanju da proizvede useve sa ovako sofisticiranom, precizno regulisanom mrežom gena za poboljšanje otpornosti. Konvencionalno prirodno ukrštanje na holističkoj bazi je mnogo bolje prilagođeno da dođe do ovog cilja, koristeći mnoštvo od tako reći svake uobičajene vrste useva koje su otporne na sušu, vrućinu, poplave i salinitet.


Takođe, napredak je postignut u ukrštanju biljaka koje koristi markirano-potpomognutu selekciju (marker-assisted selection, MAS), većinom nespornu granu biotehnologije koje može da ubrza prirodan proces ukrštanja tako što identifikuje važne gene. MAS ne nosi rizike i neizvesnosti koje nosi genetsko inženjerstvo.

Gde MAS jeste sporan odnosi se na genetsko patentiranje. Jako je važno da zemlje u razvoju dobro razmotre značenje i posledice vlasništva nad patentima ovih useva.

Ne-GM uspesi za useve sa posebnom nišom

Ako prihvatimo da usevi sa posebnom nišom mogu biti korisni u prilagođavanju na klimatske promene, postoje bolji načini nego genetski inženjering da se oni proizvedu. Tradicionalno ukrštanje i MAS su puno uznapredovali u proizvodnji ukrštenih, specijalnih useva iako su oni dobili samo mali deo publiciteta datog često spekulativnim tvrdnjama o GM čudima.

Jedan primer ne-GM uspeha je „Snorkel“ pirinač (snorkel = roniti), koji se prilagođava poplavama tako što mu izrastu duže stabljike, što sprečava usev od davljenja.

Dok se genetski inženjering upotrebio kao način da se identifikuju željeni geni, jedino tradicionalno ukrštanje – vođeno MAS-om – je bilo korišćeno da se proizvede Snorkel pirinač kao vrsta.

Snorkel pirinač je potpuno ne-GM. Ovo je odličan primer kako čitav niz upotrebe biotehnologije, uključujući GM, može biti koristan i efektivan u radu sa prirodnim ukrštanjem, da bi se proizveo novi usev koji zadovoljava kritične potrebe sadašnjice.

Da li su GM usevi štetni za životnu okolinu

Dve vrste GM useva dominiraju na tržištu:

– Usevi koji su otporni na širokospektrumske herbicide kao što je Raundap (Roundup). Za njih se tvrdi da omogućuju poljoprivrednicima da ređe prskaju herbicidima u cilju da ubiju korove, a da u isto vreme ne ubiju useve.

– Usevi koji proizvode insekticid Bt toksin. Za njih se tvrdi da umanjuju potrebu za prskanjem hemijskim insekticidima. Obe tvrdnje zahtevaju dalje analize.

GM usevi i korišćenje herbicida

Najčešće uzgajani GM usevi otporni na herbicide su proizvedeni da budu otporni na Raundap. Ali povećana upotreba Raundapa je dovela do pojave brojnih korova otpornih na ovaj herbicid.

Korovi otporni na Raundap su danas vrlo česti i uključuju: tušt (pigweed), ljulj (ryegrass) i kanadska hudolesnica (marestail).

Rezultat ovoga je da se u SAD, nakon prvobitnog smanjenja upotrebe herbicida na početku gajenja GM useva, upotreba povisila jer su poljoprivrednici bili primorani da promene svoje načine rada da bi uništili korove sada otporne na Raundap.

Poljoprivrednici su radikalno povećali količinu Raundapa na svojim njivama i savetuje im se da koriste sve moćnije mešavine od nekoliko herbicida, ne samo Raundap.

Sve ove hemikalije su toksične i predstavljaju opasnost i za poljoprivrednike koji ih primenjuju i za ljude i životinje koji jedu proizvod. Ovo je slučaj i sa Raundapom za koji se pokazalo da ima niz štetnih celularnih efekata, koji ukazuju na toksičnost na sličnom nivou pronađenom u usevima proizvedenim da budu otporni na ovaj herbicid.

Studija kanadske vlade iz 2001.godine pokazala je da posle samo 4-5 godina komercijalnog uzgajanja, GM uljana repica otporna na herbicid je putem unakrsnog oprašivanja stvorila „superkorove“ otporne na tri različita širokospektrumska herbicida. Ovi superkorovi su postali ozbiljan problem za poljoprivrednike i unutar i izvan njihovih polja.

Takođe, utvrđeno je da GM uljana repica putem unakrsnog oprašivanja prenosi svoje gene otporne na herbicid drugim sebi srodnim biljkama kao što su poljska gorušica, divlja rotkva i divlja repa. Ovo dovodi do mogućnosti da i ove vrste postanu superkorovi i tako počnu da predstavljaju poteškoće za poljoprivrednike da ih kontrolišu.

Odgovor koji je industrija dala na na ovaj problem je preporuka da se koristi veća količina i kompleksnija mešavina herbicida, kao i da će početi da proizvodi useve otporne na dodatne i višebrojne herbicide. Ovakav razvoj događaja očigledno stvara vrtenje u krug koje bi naročito imalo neželjene posledice za poljoprivrednike u zemljama u razvoju.

GM usevi koji proizvode insekticid

GM usevi koji proizvode Bt insekticid su doveli do otpornosti kod štetočina, što ima kao posledicu povećanu upotrebu hemikalija.

U Kini i Indiji, Bt pamuk je u prvo vreme bio delotvoran u potiskivanju štetočine koja napada pamuk (boll weevil). Međutim, uskoro su se pojavile sekundarne štetočine, naročito travna stenica (mirid) i štitasta vaš iz familije Pseudococcidae (mealy bug) koje su veoma otporne na Bt toksin.

Poljoprivrednici su doživeli ogromne gubitke u usevima i bili su primorani da koriste skupe pesticide, što im je kompletno odstranilo svaki profit.

Ovakvi događaji su mnogo više pogubni za poljoprivrednike u zemljama u razvoju, koji ne mogu da priušte skupa ulaganja.

Tvrdnja da Bt GM usevi smanjuju upotrebu pesticida je netačna jer su Bt usevi sami po sebi pesticidi. Prof. Žil-Erik Seralini (Gilles-Eric Seralini) sa Univerziteta Kaen (Caen) u Francuskoj izjavljuje: „Bt biljke su ustvari dizajnirane da proizvedu otrove da odbiju štetočine. Bt plavi patlidžan (Bt brinjal) proizvodi veliku količinu toksina, od 16-17 mg po kg. Ovo utiče na životinje. Nažalost, testovi da se utvrdi ishod na ljude još uvek nisu sprovedeni.“

GM usevi i divlje životinje

Probni testovi na nivou farme i sponzorisani od strane vlade Velike Britanije su pokazali da gajenje GM useva otpornih na herbicide (šećerna repa, uljana repica) može da dovede do smanjenja broja divljih životinja.

Argentinski slučaj. U Argentini, masovno prebacivanje poljoprivrede na proizvodnju GM soje je imalo katastrofalne posledice na ruralne društvene i ekonomske strukture. Ono je oštetilo sigurnost hrane i prouzrokovalo niz problema vezanih za životnu sredinu, uključujuću proširenje korova otpornih na herbicide, iscrpljenost zemljišta, kao i povećanje bolesti i štetočina.

GM usevi i ne-targetovani insekti i organizmi. GM usevi koji proizvode Bt insekticid su štetni i za populaciju ne-targetovanih insekata, uključujuću leptire i korisne predatore štetočina. Bt insekticid koji puštaju GM usevi takođe mogu da budu otrovni za vodeni život i za zemljišne organizme. Jedna studija otkriva više negativnih nego pozitivnih uticaja na korisne insekte od GM useva koji proizvode Bt insekticid.

Da li GM i ne-GM usevi mogu da ko-egzistiraju?

Biotehnološka industrija tvrdi da poljoprivrednici mogu da biraju da sade GM useve ako to žele. Tvrdi i da GM i ne-GM usevi mogu da u miru ko-egzistiraju. Ali iskustva iz severne Amerike pokazuju da „koegzistencija“ GM i ne-GM useva ubrzo rezultira u kontaminaciji ne-GM useva.

Ovo ne samo da ima važne agroekološke posledice, nego i ozbiljne ekonomske posledice, onemogućavajući organske poljoprivrednike da naplaćuju premijum i blokirajući izvoz u zemlje koje imaju strogo regulisane sisteme kada je u pitanju GM kontaminacija.

Kontaminacija se javlja putem unakrsnog oprašivanja, širenjem GM semenja upotrebom mašinerije, kao i slučajnim mešanjem semenja tokom čuvanja. Ulazak GM useva u zemlju otklanja izbor – malo po malo svako je prinuđen da gaji GM useve ili da se njihovi ne-GM usevi kontaminiraju.

Ovo je nekoliko primera o GM kontaminaciji:

- 2006. godine pronađeno je da je GM pirinač koji je gajen samo godinu dana u oglednim poljima široko kontaminirao američke useve pirinča i zalihe semenja. Kontaminirani pirinač je pronađen na velikoj daljini, u Africi, Evropi i centralnoj Americi. U martu 2007. godine Rojters je obavestio o padu izvoza američkog pirinča za oko 20% od prethodne godine, kao rezultat GM kontaminacije.

- U Kanadi, kontaminacija od GM uljane repice je prouzrokovala da kultivacija organske, ne-GM uljane repice bude gotovo nemoguća.

- Sud u Americi je doneo odluku da poništi datu dozvolu za GM lucerku jer bi ona pretila opstanku ne-GM lucerke kroz unakrsno oprašivanje.

- Organska proizvodnja kukuruza u Španiji je primetno opala kako se povećala proizvodnja GM kukuruza, zbog problema od unakrsnog oprašivanja.

- 2009. godine izvoz kanadskog lanenog semena je kolapsirao nakon što je pronađena široka kontaminacija od neautorizovane GM vrste.

- Samo u 2007. godini bilo je 39 novih slučajeva GM kontaminacije u 23 zemalja, a 216 slučajeva je prijavljeno od 2005. godine.

Alternative za GM

Mnogi autoritativni izvori, uključujući izveštaj IAASTD-a o budućnosti poljoprivrede, utvrdili su da GM usevi imaju malo da ponude globalnoj poljoprivredi i borbi protiv siromaštva, gladi i klimatskih promena, zbog toga što postoje bolje alternative. One se susreću u mnogo različitih naziva, uključujući IPM (Integrated Pest Management = Celokupna zaštita protiv štetočina), organik, održavajuće, nisko-ulaganje (low-input), nehemijska kontrola štetočina (NPM) i agroekološka poljoprivreda, ali one takođe prevazilaze granice svake pojedinačne kategorije. Projekti koji primenjuju ove održive strategije u zemljama u razvoju su proizvele dramatična povećanja u prinosima i sigurnosti hrane.

Primenjene strategije uključuju:

- Održive, nisko-ulagajuće, energetski-štedljive prakse koje rade na očuvanju i gradnji zemljišta, očuvanju voda i povećanju prirodne otpornosti useva na štetočine.

- Inovativne poljoprivredne metode koje minimalizuju ili eliminišu skupe hemijske pesticide i đubriva.

- Korišćenje na hiljade tradicionalnih vrsta od svih najvažnijih useva, koji su prirodno adaptirani na stresove kao što su suša, vrućina, vremenske nepogode, poplave, salinitet, siromašno zemljište, štetočine i bolesti.

- Korišćenje postojećih useva i njihovih srodnih divljih vrsta u tradicionalnom programu ukrštanja da bi se razvile vrste sa korisnim karakteristikama.

- Programi koji omogućuju poljoprivrednicima da kooperacijski sačuvaju i pobošljaju tradicionalno semenje.

- Korišćenje povoljnih i holističkih strana moderne biotehnologije, kao što su MAS, koje koriste nova saznanja iz genetike da bi ubrzala tradicionalno ukrštanje. Za razliku od GM tehnologije, MAS može na bezbedan način da proizvede nove vrste useva sa korisnim, genetski kompleksnim karakteristikama, kao što su povećana nutriciona vrednost, ukus, povećani prinosi, otpornost na štetočine i bolesti, otpornost na sušu, vrućinu, salinitet i poplave.

Organske i nisko-ulagajuće metode poboljšale prinose u Africi

Izgleda da postoji malo razloga da se rizikuju sredstva za život siromašnih poljoprivrednika nagovarajući ih da gaje eksperimentalne GM useve kada oprobane, jeftine metode povećanja proizvodnje hrane već postoje. Nekoliko skorijih studija je pokazalo da nisko-ulagajuće metode kao što je organska metoda mogu dramatično da povećaju prinose u afričkim zemljama. Ovakve metode imaju prednost jer su bazirane na znanju, pre nego na skupom ulaganju. Kao rezultat, one su više dostupne siromašnim poljoprivrednicima nego što su to skupe tehnologije (koje inače nisu ni malo pomogle u prošlosti).

UN izveštaj iz 2008. godine, „Organska poljoprivreda i sigurnost hrane u Africi“, proučavao je 114 poljoprivrednih projekata u 24 afričkih zemalja i pronašao da je praktikovanje organske, ili skoro-organske poljoprivrede rezultiralo u povećanju prinosa za 100%. U istočnoj Africi je utvrđeno povećanje prinosa za 128%. U predgovoru se izjavljuje: „Svedočenja prikazana u ovoj studiji podržavaju tvrdnje da organska poljoprivreda može da dovede do sigurnosti hrane više nego bilo koji drugi konvencionalni sistem proizvodnje i da je ona više podesna da vodi do održivosti na dugo vreme.“

Siromaštvo je faktor koji najviše doprinosi nesigurnosti hrane. U skladu sa UN izveštajem iz 2008. godine, „Organska poljoprivreda i sigurnost hrane u Africi“, organska poljoprivreda pozitivno utiče na smanjenje siromaštva na nekoliko načina. Poljoprivrednici dobiju na:

- štednji u novcu, jer organska poljoprivreda ne zahteva skupa ulaganja u pesticide i đubriva;

- višku prihoda dobijenog od prodaje viška proizvoda (koje je rezultat prebacivanje na organski sistem);

- višim cenama za sertifikovane organske proizvode koje se u Africi najviše koriste za izvoz, ali i za domaće tržište; i

- dodatnoj vrednosti za organske proizvode kroz procesne aktivnosti.

Ovi nalazi su podržani studijama iz Azije i Južne Amerike koje su zaključile da organska poljoprivreda može da umanji siromaštvo na način koji je pogodan i za životnu sredinu. Nedavna studija je pronašla da su sertifikovane organske farme koje proizvode za izvoz bile dosta profitabilnije nego one koje su se bavile konvencionalnom proizvodnjom (što se tiče neto prihoda za farmu). Od ovih slučajeva, 87% je pokazalo povećanje prihoda za poljoprivrednika i njegovo domaćinstvo, kao rezultat prebacivanja na organsku metodu, što je doprinelo smanjenju siromaštva i povećanju regionalnoj sigurnosti hrane.

Ko poseduje tehnologiju?

Kada se razmatra pitanje koje poljoprivredne tehnologije će najviše koristiti zemljama u razvoju, od kritične je važnosti da se pita ko poseduje ove tehnologije. „Genetska revolucija“ koja se predlaže za Afriku će biti primenjena kroz javno-privatna partnerstva. „Javna“ strana ovog partnerstva će biti obezbeđena od strane Afrike, dok će „privatna“ strana podrazumevati biotehnološke kompanije iz SAD i Evrope.

Transgeni korišćeni u kreiranju GM useva su patentovani i u posedu biotehnoloških kompanija. U SAD i Kanadi, kompanije su podnele sudske naloge protiv farmera za čije se useve pretpostavljalo da poseduju patentovane gene. Tvrdnje farmera da oni nisu namerno zasadili GM useve su se pokazale kao nedovoljna odbrana na sudu protiv velikih novčanih kazni koje su im nametnute.

Kada poljoprivrednici kupe GM seme, oni potpisuju ugovor po kojem obećavaju da neće sačuvati ili ponovo zasaditi seme. Svake godine poljoprivrednici moraju da kupe novo seme od biotehnološke kompanije, tako prebacujući kontrolu proizvodnje hrane sa sebe na kompanije. Konsolidacija industrije semena sve više znači da će poljoprivrednici imati sve manje izbora nego da kupe GM seme. Vekovna znanja seljaka koje je dovelo do lokalno prilagođenih i raznolikih zaliha semena su tako izbrisana.

Zaključak

GM tehnologija useva ne nudi značajne dobiti. Sasvim suprotno, ona predstavlja rizik za zdravlje ljudi i životinja, za životnu sredinu, poljoprivrednike, sigurnost hrane i izvozno tržište. Ne postoji uverljiv razlog da se preuzmu ovakvi rizici za životna sredstva poljoprivrednika kada su dokazane, uspešne, jeftine i naširoko prihvaćene alternative već pristupačne. Ove alternative će održavati nezavisnost snabdevanja hranom od strane multinacionalne kontrole i ponudiće najbolje osiguranje protiv izazova koje nameću klimatske promene.

Izvor: Zdrava Srbija

Go to top